U eri digitalne transformacije, gotovina postupno gubi svoju dominantnu ulogu u svakodnevnim transakcijama, ali njezin potpuni nestanak ostaje predmetom rasprava. Globalni podaci ukazuju na kontinuirani pad udjela gotovinskih plaćanja, potaknut razvojem tehnologija, promjenama u potrošačkim navikama i institucionalnim poticajima za digitalizaciju financijskih usluga. Hrvatska, unatoč primjetnom porastu bezgotovinskih transakcija i dalje pripada zemljama s visokim oslanjanjem na fizički novac, što je u suprotnosti s trendovima u nordijskim zemljama i naprednijim ekonomijama. 

Statistički pokazatelji padajućeg trenda  

Prema podacima iz 2024. godine, gotovina čini samo 37% svih transakcija po volumenu, što predstavlja pad od 36 postotnih bodova u odnosu na 2013. godinu. Projekcije ukazuju da će se taj udio do 2028. smanjiti na 23%, uz godišnji pad od 4%. Ovi pokazatelji potvrđuju da digitalni oblici plaćanja postepeno istiskuju tradicionalne metode, posebno u urbanim sredinama i među mlađom populacijom.

McKinseyeva analiza ističe da je globalna upotreba gotovine 2024. godine na 80% razine iz 2019., s tendencijom daljnjeg smanjenja. Iako se radi o značajnom opadu, apsolutna vrijednost gotovinskih transakcija i dalje iznosi 26 bilijuna dolara, što ukazuje na postojanje prostora za daljnju digitalizaciju. Regionalne razlike su izražene: dok zemlje poput Švedske i Južne Koreje već imaju udio gotovine ispod 10%, društva poput njemačkog i austrijskog zadržavaju visoku ovisnost o fizičkom novcu.  

Generacijske razlike i socioekonomski faktori  

Generacijski jaz u korištenju gotovine postaje sve izraženiji. Prema podacima američkih Federalnih rezervi iz 2024., potrošači mlađi od 55 godina koriste gotovinu za samo 12% transakcija, dok starija generacija ostaje na 22%. Ova disparitet nije samo tehnološke prirode već uključuje i faktor povjerenja, financijske navike te pristup bankarskim uslugama. Zanimljivo je da je 2024. prva godina u kojoj gotovina nije dominantno sredstvo za transakcije ispod 25 dolara, što ukazuje na prodor beskontaktnih tehnologija u segment sitnih kupnji.  

Revolucija u plaćanjima: od CBDC-a do kriptovaluta  

Budućnost novca obilježena je pojavom digitalnih valuta centralnih banaka (CBDC). Europska središnja banka najavljuje moguće lansiranje eura u digitalnom obliku između 2025. i 2026. godine, što bi potaknulo drastičnu redukciju gotovine. Paralelno s tim, privatni sektor razvija mobilne novčanike poput Apple Pay i Google Wallet, koji su 2024. ostvarili 29% rasta u broju transakcija na globalnoj razini.  

Beskontaktna plaćanja postala su standard u većini razvijenih zemalja, s udjelom od 91% u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ova tehnologija, kombinirana s biometrijskom autentifikacijom, smanjuje potrebu za nošenjem gotovine i ubrzava proces transakcije. Iako kriptovalute još uvijek nisu široko prihvaćene kao sredstvo plaćanja, njihova uloga u decentraliziranim financijama (DeFi) može postati značajnija s poboljšanjima u skalabilnosti i regulativnoj jasnoći.  

Regulatorni okviri i sigurnosni aspekti  

Smanjenje upotrebe gotovine potiču i vladine inicijative usmjerene na suzbijanje sive ekonomije. Uvedene mjere kao što su ograničenja za gotovinske transakcije iznad određenih iznosa (npr. 10.000 eura u EU) motiviraju legalne subjekte na prijelaz na digitalne kanale. Istovremeno, razvoj sofisticiranih metoda detekcije prijevare u realnom vremenu povećava sigurnost elektroničkih transakcija, što dodatno pridonosi povjerenju korisnika.  

Hrvatska na raskrižju tradicije i modernizacije  

Hrvatska ekonomija karakterizira se visokim udjelom gotovinskih transakcija, iako se pozitivni trendovi uočavaju od 2020. godine. Prema podacima iz 2023., 25% fiskaliziranih računa plaća se karticama, što predstavlja porast od 4 postotna boda u odnosu na 2020. Ukupna vrijednost kartičnih transakcija dosegla je 31,62 milijarde eura, s godišnjim rastom od 13,3%. Ove brojke pokazuju da hrvatski potrošači postupno prihvaćaju digitalne metode, posebno u segmentu online kupnji gdje je zabilježen porast od 37% u vrijednosti transakcija.  

Glavni izazovi za bržu digitalizaciju u Hrvatskoj uključuju:  
1. Visok udjel starijeg stanovništva koje preferira gotovinu  
2. Ograničenu infrastrukturu za kartična plaćanja u ruralnim područjima  
3. Kulturološku privrženost fizičkom novcu kao sredstvu kontrole osobnih financija  

Unatoč tim izazovima, ulazak u eurozonu 2023. godine potaknuo je modernizaciju platnih sustava. Proširenje mreže POS terminala i edukativne kampanje financijskih institucija polako mijenjaju navike potrošača. Primjerice, uvedene pogodnosti poput besplatnih transakcija za korisnike koji plaćaju karticom potiču promjenu ponašanja.  

Europska središnja banka u svojim izvješćima ističe jasnu podjelu između sjevernih i južnih članica EU po pitanju upotrebe gotovine. Dok zemlje poput Finske i Estonije imaju udio gotovinskih transakcija ispod 15%, Hrvatska, Grčka i Italija zadržavaju stopu iznad 50%. Ova divergentnost reflektira razlike u razvijenosti financijske infrastrukture, stopi digitalne pismenosti i kulturnim preferencijama.  

Litva, koja je 2024. postala vodeća zemlja u EU po udjelu bezgotovinskih transakcija (87%), poslužila je kao model za druge zemlje u tranziciji. Ključni čimbenici njezina uspjeha uključuju:  
- Ranu implementaciju CBDC pilot projekta  
- Sustavne subvencije za MSP-ove koji prihvaćaju elektronička plaćanja  
- Integraciju platnih sustava u javne usluge (npr. e-liječničke recepte)  

Ove mjere mogle bi biti primjenjive u Hrvatskoj kako bi se ubrzao postojeći trend.  

Prednosti digitalizacije platnog prometa  

Smanjenje upotrebe gotovine donosi brojne makroekonomske prednosti:  
- Smanjenje operativnih troškova za financijske institucije (obračun i transport gotovine)  
- Povećanje transparentnosti i smanjenje sive ekonomije  
- Mogućnost implementacije naprednih monetarnih politika putem CBDC-a  

Za potrošače, glavne prednosti uključuju praktičnost, povećanu sigurnost i pristup inovativnim uslugama poput instant odgoda plaćanja.  

Rizici i izazovi potpunog napuštanja gotovine  

Kritičari upozoravaju na potencijalne negativne posljedice potpunog prelaska na digitalne sustave:  
- Isključenje vulnerabilnih skupina (starijih osoba, osoba bez bankovnih računa)  
- Povećanje ovisnosti o stabilnosti električne mreže i telekomunikacijske infrastrukture  
- Gubitak anonimnosti u transakcijama  

Ovi izazovi zahtijevaju razradu robusnih sigurnosnih mjera i paralelnog održavanja ograničene gotovinske infrastrukture kao rezervnog sustava.  

Globalni trendovi nedvosmisleno ukazuju na kontinuirani pad upotrebe gotovine, ali njezin potpuni nestanak ostaje malo vjerojatan u sljedeća dva desetljeća. Umjesto toga, očekuje se razvoj hibridnog modela gdje će gotovina koegzistirati s naprednim digitalnim sustavima, posebno u segmentu sitnih transakcija i hitnih situacija.  

Za Hrvatsku, ključni izazov leži u uravnoteženom pristupu koji poštuje postojeće kulturne običaje, a istovremeno investira u financijsku edukaciju i infrastrukturu. Implementacija europskih standarda u platnom prometu, kombinirana s ciljanim poticajima za prihvaćanje digitalnih tehnologija, može ubrzati tranziciju prema modernijem finansijskom ekosustavu. Konačno, budućnost gotovine neće biti određena isključivo tehnološkim mogućnostima, već i sposobnošću društva da integrira nove modele uz očuvanje socijalne inkluzivnosti.