Dok se globalno gospodarstvo bori s usporavanjem i posljedicama inflacije, iz Pekinga stiže trend koji ozbiljno zabrinjava europske i svjetske lidere. Kina trenutno proizvodi znatno više industrijske robe nego što njezino domaće tržište može apsorbirati. Zbog slabe domaće potrošnje, kineski tvornički divovi preplavljuju europsko i globalno tržište robom po izuzetno niskim cijenama, od električnih vozila i solarnih panela do čelika i baterija. U Bruxellesu se pali alarm jer mnogi strahuju da bi ovaj val jeftinog uvoza mogao gušiti europsku industriju i dovesti do gašenja radnih mjesta.

Korijen problema leži u strukturi kineskog gospodarstva. Nakon dugogodišnje krize u nekretninskom sektoru, kineske su vlasti odlučile preusmjeriti stotine milijardi dolara državnih subvencija i povoljnih kredita u naprednu proizvodnju i takozvanu "zelenu tehnologiju".

Dva su ključna razloga kineske hiperprodukcije:

Slaba domaća potrošnja: Kineski potrošači i dalje oprezno troše novac, pa domaće tržište ne može apsorbirati sve što se u tvornicama proizvede.

Masovne državne potpore: Peking snažno financira strategiju vođenu izvozom, subsidizirajući proizvodnju u strateškim sektorima kako bi održao gospodarski rast.

Problem prekomjernih kapaciteta (overcapacity) nije jednak u svim granama, ali najviše pogađa industrije koje su ključne za europsku zelenu tranziciju i budući gospodarski rast: električna vozila, solarni paneli i baterije, čelik i kemijska industrija...

Kako odgovara Europska unija?

Bruxelles više ne želi mirno promatrati situaciju. Europska komisija već je pokrenula niz istraga o kineskim državnim subvencijama, od električnih automobila do vjetroturbina. Uvođenje kompenzacijskih carina i rigoroznijih trgovačkih barijera sve je izgledniji scenarij.

Međutim, Europa se nalazi u nezavidnom položaju:

Ako uvede prestroge carine, riskira trgovački rat i odmazdu Kine na europski izvoz (poput njemačke autoindustrije ili poljoprivrednih proizvoda). Ako ne poduzme ništa, riskira deindustrijalizaciju i trajnu ovisnost o kineskoj tehnologiji.

Ova ekonomska dilema bit će jedan od glavnih izazova za europske kreatore politika u nadolazećem razdoblju, jer linija između zaštite domaće industrije i očuvanja stabilnih trgovinskih odnosa nikada nije bila tanja.