Zaboravite na klasične carinske ratove. U 2026. godini na snagu stupa najmoćnije ekonomsko oružje Europske unije – CBAM (Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama). Ovaj ekološki porez izravno će penalizirati uvoz sirovina iz zemalja s labavim ekološkim zakonima, a najveći udarac osjetit će građevinski i industrijski sektor.

Ekološki ciljevi Europske unije o nultoj emisiji stakleničkih plinova doživljavaju svoju najkonkretniju primjenu. Godinama su europski proizvođači upozoravali na nelojalnu konkurenciju iz Kine, Turske, Indije ili zemalja Zapadnog Balkana, gdje tvornice ne moraju plaćati skupe dozvole za ispuštanje CO2 ($CO_2$).

EU je tome odlučila stati na kraj uvođenjem CBAM-a – poreza koji izjednačava cijenu ugljika za domaće i uvozne proizvode. No, dok Bruxelles slavi pobjedu za planet, građevinski poduzetnici i uvoznici u Hrvatskoj i regiji suočavaju se s novom matematičkom realnošću.

Što je zapravo CBAM i kako funkcionira?

CBAM funkcionira kao svojevrsna ekološka carina. Kada uvoznik želi uvesti čelik, cement, aluminij, gnojivo ili električnu energiju u EU, mora prijaviti količinu ugrađenih emisija stakleničkih plinova nastalih tijekom proizvodnje tog proizvoda.

Formula je jednostavna: Ako je proizvod proizveden uz visoke emisije CO2 u zemlji izvan EU-a, uvoznik mora kupiti "CBAM certifikate" čija je cijena izravno povezana s cijenom tona CO2 na europskom tržištu (ETS).

Cilj: Spriječiti tzv. "curenje ugljika" – selidbu europskih tvornica u zemlje s nižim ekološkim standardima i zaštititi domaće proizvođače koji ulažu u zelene tehnologije.

Udarac na građevinski sektor: Hoće li stanovi dodatno poskupjeti?

Hrvatska građevinska industrija uvelike ovisi o uvozu osnovnih sirovina iz susjednih zemalja izvan EU (poput Bosne i Hercegovine i Srbije).

Čelik i cement na udaru: Željezo, čelik i cement koji dolaze iz preko-graničnih tvornica koje još uvijek koriste ugljen ili starije tehnologije preko noći postaju znatno skuplji.

Lančana reakcija: S obzirom na to da su cijene nekretnina u Zagrebu i na obali već na povijesnim vrhuncima, ugradnja novih ekoloških nameta u cijenu građevinskog materijala mogla bi dodatno podići cijenu kvadrata novogradnje, unatoč smirivanju opće inflacije.

Geopolitičke napetosti i "zeleni ratovi"

Uvođenje CBAM-a izazvalo je val nezadovoljstva na globalnoj razini. Zemlje poput Kine i Indije optužuju Europsku uniju za "zeleni protekcionizam" i kršenje pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Oni tvrde da EU koristi ekologiju kako bi zaštitila svoje trome industrije od jeftinijih i efikasnijih istočnih konkurenata.

S druge strane, susjedne zemlje poput Bosne i Hercegovine grozničavo pokušavaju uvesti vlastite sustave oporezivanja ugljika kako bi taj novac ostao u njihovim proračunima, umjesto da ga plaćaju na granici s Hrvatskom pri izvozu.

Kako se prilagoditi?

Za domaće gospodarstvenike, opcije su jasne, ali skupe:

Diverzifikacija dobavljača: Okretanje skupljim, ali ekološki čišćim proizvođačima unutar Europske unije.

Ulaganje u kružno gospodarstvo: Veće korištenje recikliranog čelika i zelenih alternativa cementu koje ne podliježu CBAM porezu.

Zelena tranzicija partnera: Pritisak na dobavljače izvan EU da moderniziraju svoje pogone i smanje vlastiti ugljični otisak kako bi zadržali konkurentnost na europskom tržištu.

CBAM je dokaz da ekologija i ekonomija u 2026. govore istim jezikom. Čisti zrak i niske emisije više nisu samo etički izbor pojedinca, već osnovni preduvjet za opstanak na najbogatijem svjetskom tržištu. Pitanje je samo – tko će brže naučiti novu zelenu matematiku?