Generacija koja ne pristaje na mrvice: Hoće li Hrvatska postati dom ili samo usputna stanica svojim genijalcima? Od IT stručnjaka do umjetnika - istražujemo zašto naši najpametniji mladi ljudi i dalje gledaju prema granici i što sustav mora hitno promijeniti da ne ostanemo bez vlastite budućnosti.

Dok sportaš donosi medalju, mladi umjetnik ili znanstvenik donosi dušu i budućnost nacije. Ako sportaše gubimo zbog novca, ove ljude gubimo zbog nedostatka vizije i "uskogrudnog" sustava koji ne trpi izvrsnost.

Kako sačuvati hrvatsku pamet i talent?

Hrvatska je puna "tihih genijalaca". Oni su u baletnim dvoranama, ispred ekrana s kodovima, u ateljeima mirišljavim na terpentin ili nad knjigama napredne matematike. No, dok njihovi vršnjaci diljem Europe imaju iscrtane "autoceste" uspjeha, naši se talenti često probijaju kroz "šikaru" birokracije, zastarjelih kurikuluma i društvenog podcjenjivanja.

Mladom IT stručnjaku ne treba samo brzi internet; treba mu ekosustav koji potiče inovaciju, a ne onaj koji ga guši porezima na prvu firmu. Mladom slikaru ili glumcu ne treba samo aplauz; treba mu prostor za rad i tržište koje cijeni kulturu.

Umjetnici trebaju atelje i rezidencije, a ne samo povremene natječaje. Mladim mozgovima treba kontakt sa svjetskim trendovima, a ne profesori koji predaju po skriptama iz prošlog stoljeća. Društvo mora prihvatiti da je neuspjeh dio puta. Kod nas se jedan krivi korak pamti duže od deset uspjeha.

Pasivna potpora

Trenutačno, hrvatsko društvo mladim talentima nudi pasivnu potporu. Postoje nagrade, postoje povremeni intervjui u medijima, ali ne postoji sustavna integracija.

Problem "rasprodaje mozgova": Kada država uloži u školovanje vrhunskog matematičara ili baletana, a potom mu ne ponudi uvjete dostojne njegova rada, ona zapravo besplatno izvozi svoj najvrjedniji resurs. Strane tvrtke i teatri samo "poberu vrhnje"koje smo mi godinama kuhali, a potom se čudimo što su nam mirovinski i kulturni sustavi u krizi.

Važna promjena narativa

Zadržavanje mladih nije samo pitanje veće plaće. Istraživanja pokazuju da mladi odlaze jer se osjećaju nevidljivima i nemoćnima da utječu na promjene. Važna je promjena narativa. Moramo prestati slaviti samo one koji odu i uspiju vani. Moramo stvoriti heroje od onih koji ostaju i stvaraju ovdje. Valja odbaciti dekontaminaciju politike.Talent mora biti jedini kriterij za napredovanje. Dok god su "veza" ili "stranačka iskaznica" bitniji od portfelja ili koda, najpametniji će prvi pakirati kofere. Valja i razvijati poticanje suradnje između umjetnosti i tehnologije (npr. digitalni kiparstvo, AI u glazbi). To su niše u kojima Hrvatska može biti svjetski lider, a ne samo periferija.

Gledajući te mlade ljude, u očima im vidimo istu vatru koju imaju i naši "mali sportaši". Razlika je samo u tome što se njihov rad teže mjeri sekundama na štoperici, a lakše gubi u tišini.

Država se ne smije ponašati kao ponosni roditelj koji samo dijeli fotografije svoje djece na Facebooku, a zaboravlja im skuhati ručak ili osigurati krov nad glavom. Ako želimo zaustaviti rasprodaju mozgova, moramo prestati biti zemlja koja "izvozi pamet, a uvozi gotove proizvode". Moramo postati zemlja u kojoj se ostaje jer se ovdje vidi budućnost, a ne samo zato što volimo more i obitelj. Jer, kad ode zadnji programer, zadnja balerina i zadnji kipar, ostat će nam
samo prazni gradovi - spomenici koji više neće imati tko oživjeti.