Živimo u vremenu "polikrize" - koncepta u kojem se katastrofe više ne događaju jedna poslije druge, već udaraju sinkronizirano. Stručnjaci upozoravaju: tradicionalni sustavi obrane su zastarjeli, a ključno je pitanje kako će Hrvatska reagirati kada u istoj sekundi padne elektroenergetska mreža, dok obalu pustoše požari, a granice pritišće nova geopolitička nestabilnost.

Svijet u kojem smo krizu mjerili jednom elementarnom nepogodom ili jednim izoliranim političkim sukobom službeno je iza nas. Suvremeni sigurnosni analitičari sve češće koriste termin polikriza ili simultana kriza - stanje u kojem se više destruktivnih događaja isprepliće, međusobno pojačava i stvara efekt lavine koji može paralizirati cijele države.

Za zemlju poput Hrvatske, koja geopolitički balansira na trusnom području jugoistočne Europe, a ekonomski uvelike ovisi o turizmu i klimatskim uvjetima, pitanje spremnosti za ovakve scenarije više nije teorijsko razmatranje. To je pitanje nacionalnog opstanka.

Savršena oluja: Kako izgleda scenarij simultane krize?

Zamislite vrhunac turističke sezone u srpnju ili kolovozu. Hrvatsku pogodi ekstremni toplinski val s temperaturama iznad 40 stupnjeva Celzijusa, što uzrokuje goleme šumske požare duž obale i zaleđa, maksimalno rastežući resurse vatrogasaca i civilne zaštite.

U istom tom trenutku, dok je elektroenergetski sustav preopterećen zbog klimatizacijskih uređaja, koordinirani kibernetički napad (državno sponzoriran ili od strane sofisticiranih hakerskih skupina) ruši digitalnu infrastrukturu ključnih institucija, bolnica i HEP-a. Nestaje struje, padaju bankomati, sustavi za hitne službe gube komunikaciju, a na sve to nadovezuje se iznenadna eskalacija na geopolitičkom planu koja prekida lance opskrbe hranom i energentima kroz Europu.

"Suvremeni krizni menadžment više ne smije linearno razmišljati. Sustavi koji su dizajnirani da gase jedan po jedan požar postaju beskorisni kada se dogodi sinergijski efekt više različitih udara", upozoravaju stručnjaci na konferencijama posvećenim upravljanju krizama.

Evo što je za naš portal rekao Marinko Ogorec, vojni analitičar..

"Ne možete nikada biti spremni za ugrozu i za situaciju koja vas zatekne. Krize uvijek sa sobom donose loše stvari, a na loše stvari nismo spremni. Što prije počnemo rješavati stvari i što se prije snađemo to će kriza biti manje problematična", rekao je Ogorec

Gdje su najslabije točke Hrvatske?

Hrvatska posjeduje iznimno požrtvovan i operativno sposoban sustav na terenu - sustav Civilne zaštite, vojska, policija i vatrogasci nebrojeno su puta dokazali da u izvanrednim situacijama (poput potresa ili poplava) reagiraju iznad svojih objektivnih mogućnosti. Međutim, simultana kriza udara tamo gdje "mišići" na terenu ne pomažu – u strateško planiranje i digitalnu otpornost.

Kritična infrastruktura i kibernetički štit: Nedavni hakerski napadi na hrvatske institucije, bolnice i zračne luke pokazali su da je naša digitalna obrana još uvijek porozna. U scenariju polikrize, hakerski napad ne dolazi sam - on služi kao "multiplikator kaosa" koji onemogućuje koordinaciju dok traje fizička nepogoda.

Energetska (ne)neovisnost: Iako Hrvatska ima LNG terminal i diverzificirane pravce, potpuni raspored elektroenergetskog sustava (tzv. blackout) u kombinaciji s ekstremnim vremenom stvorio bi paniku u urbanim sredinama u roku od samo 24 sata.

Lanci opskrbe hranom i lijekovima: Hrvatska uvozi goleme količine hrane. Bilo kakav simultani pritisak na prometne koridore unutar EU, spojen s domaćom krizom, brzo bi ispraznio police supermarketa.

Odgovor sustava: Kako se pripremiti za "nezamislivo"?

Stručnjaci za krizni menadžment ističu da rješenje ne leži u kupnji više vatrogasnih vozila, već u promjeni paradigme upravljanja. Ključna rješenja koja Hrvatska mora implementirati obuhvaćaju tri razine:

Integrirani krizni centri (AI i Big Data): Donošenje odluka u sekundi zahtijeva sustave umjetne inteligencije koji mogu simulirati tisuće scenarija u stvarnom vremenu. Hrvatska mora integrirati vojne, policijske, meteorološke i cyber obavještajne podatke u jedan objedinjeni digitalni krizni stožer.

Decentralizacija i lokalna otpornost: Ako padne centralni sustav, općine, gradovi i regije moraju biti sposobni autonomno preživjeti i upravljati resursima (voda, hrana, energija) barem 72 sata bez pomoći Zagreba. To podrazumijeva stvaranje lokalnih mikro-mreža i robnih zaliha.

Edukacija građana: Najveći neprijatelj u simultanim krizama nije sam događaj, već masovna panika. Država mora pokrenuti sustavne edukacije građanstva o tome kako postupati u slučaju potpunog nestanka interneta, struje i telekomunikacija, pretvarajući pasivne promatrače u otporne karike lanca obrane.

Vrijeme bezbrižnosti je završilo. Doba simultanih kriza od Hrvatske zahtijeva da prestane biti reaktivna - država koja reagira tek kada se katastrofa dogodi - i postane proaktivna. Test naše spremnosti neće biti najavljen, a cijena nepripremljenosti mjerit će se ne samo u milijardama eura štete, već i u ljudskim životima. Sustav se mora graditi za najgori mogući scenarij, nadajući se najboljem. Jedino tako polikriza neće postati - nacionalna katastrofa.