Otkako je kuna početkom 2023. godine otišla u povijest, a novčanici nam postali teži za šaku centi, euro je ostao jedna od najvrućih tema u hrvatskim kafićima i na društvenim mrežama. Premda je zajednička europska valuta već dugo naš svakodnevni suputnik, u javnosti i dalje živi čitav niz mitova, poluinformacija i zabluda.

Dok jedni u euru vide jedinog krivca za sve ekonomske nedaće, drugi ga brane po svaku cijenu. No, što o najčešćim zabludama kaže stvarna ekonomijska praksa i matematika?

1. Zabluda: "Euro je jedini razlog zašto su cijene u trgovinama i kafićima otišle u nebo"

Stvarnost: Ovo je vjerojatno najrašireniji mit. Neosporno je da su cijene rasle i da su mnogi ugostitelji i trgovci uvođenje eura (i takozvano "zaokruživanje") iskoristili za tiho dizanje cijena. Međutim, euro sam po sebi nije bio glavni motor inflacije.

Uvođenje eura poklopilo se s globalnim valom inflacije uzrokovanim poremećajima u opskrbnim lancima, energetskom krizom i rastom cijena sirovina na svjetskim tržištima. Cijene su u tom istom razdoblju jednako brzo ili čak brže rasle i u zemljama Europske unije koje nisu uvele euro (poput Mađarske, Poljske ili Češke). Tvrdnja da bismo sačuvati nisku cijenu kruha i kave samo time što bismo zadržali kunu jednostavno ne drži vodu.

2. Zabluda: "Izgubili smo monetarni suverenitet pa nam sada zapovijeda Frankfurt"

Stvarnost: Često se čuje kako je Hrvatska uvođenjem eura "predala ključeve svoje ekonomije" Europskoj središnjoj banci (ECB) u Frankfurtu. Iako je točno da više ne možemo samostalno tiskati novac ili rušiti tečaj domaće valute, pitanje je koliko je Hrvatska uopće imala "stvaran" suverenitet s kunom.

Hrvatska je desetljećima bila visoko euroizirana ekonomija. Većina građana štedjela je u eurima (prije u njemačkim markama), cijene nekretnina i automobila uglas su se izražavale u eurima, a Hrvatska narodna banka je godinama tečaj kune čvrsto vezala uz euro. Odluke ECB-a diktirale su kamatne stope u Hrvatskoj i dok smo imali kunu — samo što tada nismo imali pravo glasa. Danas guverner HNB-a sjedi u Vijeću ECB-a i izravno sudjeluje u donošenju odluka.

3. Zabluda: "Sitne kovanice centi ne vrijede ništa i usporavaju život"

Stvarnost: Bakrene kovanice od 1, 2 i 5 centi mnogima stvore frustraciju u novčaniku pa ih često ostavljaju na blagajnama ili bacaju u staklenke kod kuće. Zbog toga se stvorila percepcija da ti bakrenjaci nemaju nikakvu vrijednost.

Međutim, na razini kućanstva, previđanje centi kroz dulje razdoblje stvara osjetan "nevidljivi trošak". Tri ili četiri kovanice po kupovini na godišnjoj razini nakupe se u desetke eura. Također, dok u Hrvatskoj još raspravljamo trebamo li ih izbaciti, neke članice eurozone (poput Finske, Belgije i Nizozemske) već su zakonski ugradile pravilo zaokruživanja računa na 5 centi pri gotovinskom plaćanju kako bi izbacile najsitnije bakrenjake iz optjecaja.

4. Zabluda: "Turisti više ne dolaze jer im je u euru sve preskupo"

Stvarnost: Često se provlači teza da je uvođenje eura "ubilo" prednost Hrvatske kao pristupačne destinacije. Iako su cijene u turizmu značajno porasle, euro je turistima iz eurozone (kojih je u Hrvatskoj najviše iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Italije) zapravo olakšao dolazak.

Nestala je potreba za mjenjačnicama, gubicima na tečajnim razlikama i provizijama na bankomatima. Za prosječnog gosta iz Europe, usporedba cijena postala je potpuno transparentna. Turisti ne izbjegavaju destinaciju zbog same valute, već reagiraju isključivo na omjer cijene i kvalitete usluge koju za taj euro dobiju.

Psihologija "velikih" i "malih" brojeva

Jedan od najvećih problema s euronije bio ekonomski, nego psihološki. Kada pređete s valute u kojoj je 100 kuna zvučalo kao ozbiljan novac na valutu u kojoj je to oko 13 eura, mozak još dugo prerađuje informacije. Brojke na računima izgledaju manje, pa nesvjesno lakše posežemo za novčanikom.

Euro nije bio čarobni štapić koji je preko noći obogatio državu, ali nije bio ni kataklizma kako se u početku najavljivalo. Riječ je o alatu koji, kao i svaki novac, vrijedi točno onoliko koliko je jaka ekonomija iza njega.