Dok se obitelji okupljaju oko blagdanskog stola, malo tko se zapita zašto zapravo bojimo jaja ili otkud se u cijeloj priči stvorio zec. Uskrs je najstariji kršćanski blagdan, no njegovi korijeni i običaji kriju fascinantnu mješavinu povijesti, prirode i narodnih vjerovanja.

Jaje: Simbol novog života

Tradicija bojanja jaja (pisanica) seže daleko u prošlost, čak i prije kršćanstva. Stari narodi poput Egipćana i Perzijanaca darivali su jaja u proljeće kao simbol buđenja prirode. U kršćanstvu, jaje je postalo simbol Isusova uskrsnuća – tvrda ljuska predstavlja grob, a ono što izlazi iz nje novi život.

U Hrvatskoj je izrada pisanica prava umjetnost. Od tradicionalnog bojanja u ljusci luka s listićima djeteline, do preciznog ukrašavanja voskom u Slavoniji i Dubrovniku, svaka pisanica nosi poruku ljubavi i nade.

Zagonetni uskršnji zec

Iako se u Bibliji ne spominje, uskršnji zec postao je globalna ikona. Njegovo podrijetlo vjerojatno vuče korijene iz njemačkih luteranskih običaja iz 17. stoljeća. Zec je, zbog svoje plodnosti, bio simbol proljeća i božice Eostre (po kojoj je blagdan u engleskom jeziku dobio ime Easter). Prema legendi, "Osterhase" (uskršnji zec) ocjenjivao je jesu li djeca bila dobra te im je u gnijezda ostavljao obojena jaja.

Običaji diljem svijeta: Od divovskih omleta do "vještica"

Svaka zemlja ima svoj specifičan način proslave:

Francuska: U gradu Bessièresu priprema se divovski omlet od 15.000 jaja.

Švedska: Djeca se oblače u "uskršnje vještice" i idu od vrata do vrata tražeći slatkiše (slično Halloween-u).

Hrvatska: Uz bogat doručak s kuhanom šunkom, mladim lukom i hrenom, nezaobilazno je "tucanje jajima", igra u kojoj pobjeđuje onaj čije jaje ostane čitavo.

Bez obzira na to slavite li ga vjerski ili kao praznik proljeća, Uskrs nas podsjeća na nove početke i važnost zajedništva.