Krajem prošlog mjeseca postali smo bogatiji za još jedan dug, onaj ekološki. 30. srpnja čovječanstvo je tako potrošilo cjelokupni godišnji proračun prirodnih resursa i usluga koje Zemljini ekosustavi mogu obnoviti u jednoj godini. Nakon tog dana živimo na ekološki dug - trošimo prirodni kapital brže nego što ga priroda može obnoviti.

Klimatski ekstremi, gubitak bioraznolikosti i nestašica resursa samo su dio računa koji plaćamo zbog života na ekološki dug. Prema izračunima organizacije Global Footprint Network čovječanstvo trenutačno koristi prirodne resurse 73 posto brže nego što ih Zemljini ekosustavi mogu obnoviti.

‘‘Priroda nam šalje poruku da moramo promijeniti ponašanje‘‘, istaknula je za Media servis direktorica komunikacija u WWF-Adriji, Petra Boić Petrač.

‘‘Ekološki dug se događa u onom trenutku kada smo potrošili sve prirodne resurse koje Zemlja u jednoj godini uspijeva obnoviti. Do toga dolazi zato što prekomjerno siječemo šume, prekomjerno lovimo ribu, jednostavno ne dopuštamo prirodi da ima svoj prirodni tijek obnove nego uzimamo, uzimamo i uzimamo. (...) Prirodne katastrofe, od toplinskog udara preko suša - to će nam se događati sve češće.‘‘

Prema najrecentnijem izvješću WWF-a iz 2024. godine, prosječna veličina populacija divljih vrsta pala je za 73 posto u razdoblju od 1970. do 2020. godine.

‘‘To možda i ne zvuči kao težak podatak, međutim ako gledate to u godinama jednog pedesetogodišnjaka i kada uzmemo u obzir činjenicu da su se populacije divljih vrsta smanjile za gotovo dvije trećine, onda shvaćamo da nas to vodi ka jednoj tužnoj i ružnoj budućnosti u kojoj ćemo tigrove, slonove i sve ove karizmatične vrste znati samo s dokumentaraca.‘‘

Ako se osvrnemo na zemlje Balkana, svoj ekološki kredit započeli smo trošiti znatno prije globalnog prosjeka. Hrvatska je tako u dug zakoračila 25. travnja.

‘‘To nam govori da nešto ne radimo dobro. Ljudi će upitati, ali što bi kod nas bio problem, mi nemamo veliku proizvodnju, mi nemamo izuzetno jaku stočarstvo naročito crveno meso kod nas nije neki forte, međutim mi imamo turizam, mi imamo ogroman ekološki otisak u mjesecima našeg intenzivnog turizma.‘‘

Unatoč zabrinjavajućoj situaciji, rješenja ipak postoje, opisuje Boić Petrač.

‘Prvenstveno treba postojati dobra volja državnog vrha, treba postojati dobra volja tvrtki koje žele stvarnu promjenu, a ne samo glad za profitom i treba postojati dobra volja nas pojedinaca da promijenimo svoje životne navike, da koristimo javni prijevoz, čuvamo rijeke koje nas okružuju, prirodu koja nas okružuje, vodimo računa o tome koga biramo na izborima i trebamo voditi računa o tome kakvu hranu kupujemo, s kojim istekom roka valjanosti te trebamo voditi računa o tome da ne bacamo hranu. Moramo da se odmah trgnuti, jednostavno promisliti o svakom koraku koji radimo.‘