Dok su se druge obavještajne službe oslanjale na satelite, CIA je 1960-ih odlučila ugraditi mikrofon u mačku, antenu u njen rep i poslati je da prisluškuje sovjetske diplomate. Bio je to najskuplji mačji fijasko u povijesti.

Kirurško oružje

Tijekom 1960-ih, CIA je potrošila procijenjenih 20 milijuna dolara na projekt pretvaranja mačke u prislušni uređaj. Kirurzi su u mačku ugradili mikrofon u ušni kanal, mali radio-odašiljač u podnožje lubanje i tanku žicu (antenu) duž kralježnice sve do vrha repa.

Cilj je bio jednostavan: istrenirati mačku da šeta parkovima u Washingtonu D.C., sjedi blizu sovjetskih dužnosnika i prenosi njihove privatne razgovore obližnjim agentima.

Problem gladi

Mačke su, kako su znanstvenici ubrzo saznali, notorno teške za dresuru. Prvi testovi su propali jer bi mačka odlutala u potrazi za hranom čim bi ogladnjela. CIA je pokušala riješiti ovaj problem još jednom operacijom kako bi "iskopčali" osjećaj gladi, no mačka je i dalje bila hirovita.

Konačni test i tragedija

Godine 1967., prvi operativni test završio je katastrofom. Agenti su iz kombija pustili mačku blizu sovjetske delegacije u jednom parku. Mačka je krenula preko ceste, ali ju je gotovo trenutno pregazio taksi. Projekt je istog trenutka otkazan.

Zaključak projekta

Dosjei o operaciji deklasificirani su 2001. godine. U završnom izvješću CIA-e stajalo je: "Naši istraživači su pokazali da je to doista moguće... ali mačke nisu prikladne za rad na malim udaljenostima u okruženjima gdje se od njih traži disciplina."