Svakodnevno gubljenje živaca na Slavonskoj, jurnjava za tramvajem koji kasni, tisuće taksija na cestama i infrastruktura koja kaska desetljećima – Zagreb proživljava prometnu krizu. Dok metropoli nedostaju kilometri novih cesta, metro i novi mostovi, istražili smo koje su modele primijenili drugi europski i svjetski gradovi kako bi prodisali.

Svaki stanovnik Zagreba i njegove prigradske zone, uključujući tisuće onih koji svakoga jutra na posao stižu iz Velike Gorice, zna da je promet u glavnom gradu dosegnuo točku pucanja. Dok se broj automobila i taksi vozila drastično povećava, infrastruktura je ostala zarobljena u prošlom stoljeću. Grad pati od kroničnog nedostatka novih kilometara cesta, mitski zagrebački metro i dalje je samo crtež na papiru, netko ga je bacio u neku prašnjavu ladicu, novi mostovi preko Save nisu se gradili desetljećima, a javni prijevoz prečesto gubi bitku s pouzdanošću.

I dok se u Zagrebu gužve pokušavaju riješiti pukim krpanjem asfalta, milijunski gradovi u Europi i svijetu shvatili su da se prometni kolaps ne rješava gradnjom novih traka za automobile – jer više cesta samo privlači više vozila. Oni su problemu pristupili radikalno, pametno i dugoročno.

Evo kako su uspješne metropole pobijedile prometni slom:

London i Milano: Naplata ulaska u centar (Congestion Charge)

Jedan od najučinkovitijih načina za trenutačno smanjenje gužvi u užoj jezgri grada jest udarac po novčaniku vozača. London je još prije dvadeset godina uveo zonu naplate zagušenja prometnog sustava. Svatko tko želi ući automobilom u uži centar grada tijekom radnog dana mora platiti paprenu dnevnu naknadu.

Milano je primijenio sličan model pod nazivom "Area C", gdje se ulazak naplaćuje, dok je za vozila koja najviše zagađuju ulazak potpuno zabranjen. Rezultat? Promet u centru smanjen je za oko 30 posto, a sav prikupljeni novac gradovi ulažu isključivo u razvoj javnog prijevoza.

Beč i München: Savršen, točan i integriran javni prijevoz

Beč je grad koji se u urbanističkim krugovima smatra zlatnim standardom. Tamo nitko nema potrebu paliti automobil za odlazak na posao jer javni prijevoz funkcionira kao švicarski sat. Ključ je u sinkronizaciji. Metro (U-Bahn), prigradski vlakovi (S-Bahn), tramvaji i autobusi povezani su tako da putnik prilikom presjedanja čeka svega nekoliko minuta.

Osim toga, Beč je uveo godišnju kartu od 365 eura (svega 1 euro dnevno) za neograničen prijevoz svim linijama, što je natjeralo stotine tisuća građana da automobile ostave u garažama.

Pariz: "Grad od 15 minuta" i rat protiv automobila

Pariška gradska uprava provodi vjerojatno najagresivniju prometnu revoluciju u Europi. Pod egidom "grad od 15 minuta", cilj je da svaki stanovnik može obaviti sve životne potrebe (posao, škola, trgovina, rekreacija) unutar 15 minuta hoda ili vožnje biciklom od svog doma.

Pariz je zatvorio stotine kilometara ulica za automobile, pretvorio obale Seine u pješačke zone i izgradio golemu mrežu zaštićenih biciklističkih staza. Rezultat je dramatičan pad upotrebe automobila unutar grada i procvat pješačkih zona.

Tokio: Bez parkinga nema automobila

Ako tražite rješenje izvan Europe, japanska prijestolnica je čudo arhitekture. Unatoč činjenici da u širem području Tokija živi preko 37 milijuna ljudi, grad nema problem s prometnim čepovima kakve viđamo na Zapadu. Kako?

U Tokiju zakonski ne možete kupiti i registrirati automobil ako policiji ne priložite dokaz da posjedujete ili unajmljujete privatno parkirno mjesto u krugu od dva kilometra od svog doma (tzv. Shako shomeisho). Budući da je ulično parkiranje strogo zabranjeno, posjedovanje automobila postalo je luksuz, a stotine milijuna ljudi oslanjaju se na najtočniju i najgušću mrežu željeznica i metroa na svijetu.

Gdje je tu Zagreb?

Primjeri iz svijeta jasno pokazuju da Zagreb ne mora izmišljati toplu vodu. Ključ rješenja zagrebačkih gužvi ne leži u nadi da će se broj automobila smanjiti sam od sebe, niti u pukom stihijskom propuštanju tisuća taksi vozila na ceste.

Rješenje je u hrabrosti da se povuku rezovi: hitna modernizacija i širenje tramvajske mreže, denivelacija ključnih raskrižja (poput Slavonske avenije), bolja integracija prigradskih vlakova, te konačno pokretanje projekata novih mostova i lakog metroa. Dokle god javni prijevoz ne bude brža, čišća i jeftinija alternativa od osobnog automobila, naša će svakodnevica i dalje počinjati i završavati u nepreglednim kolonama limenih ljubimaca.