Studija objavljena u časopisu Archaeometry koju je proveo Cicero Moraes, brazilski stručnjak za trodimenzionalno modeliranje, a o kojoj su izvijestile novine Lo Spiffero, pružila je daljnje dokaze koji podupiru hipotezu da slika na Torinskom pokrovu nije nastala direktnim kontaktom s ljudskim tijelom. Koristeći napredne tehnike 3D simulacije, Moraes je usporedio dva scenarija: nanošenje tkanine preko trodimenzionalnog tijela i preko ravne, bareljefne površine. Rezultati pokazuju da je slika na pokrovu u skladu s potonjim: ravna figura, možda zagrijana ili pigmentirana, koja je ostavljala otiske samo na područjima izravnog kontakta.

Zaključci studije dio su konsolidiranog istraživanja koje je desetljećima isključivalo mogućnost prirodno nastalog otiska s leša. Povjesničar Andrea Nicolotti, profesor na Sveučilištu u Torinu, komentirao je na web stranici Skeptic.com da studija potvrđuje ono što se zna stoljećima: slika s Platna ne može se reproducirati kontaktom sa stvarnim, trodimenzionalnim tijelom. Već 1989. godine, radiokarbonske analize provedene u laboratorijima u Oxfordu, Zürichu i Tucsonu datirale su lan između 1260. i 1390. godine, smještajući njegovo nastajanje u srednji vijek.

Posljednjih godina pojavile su se oprečne hipoteze u vezi datiranja Pokrova. Studija iz 2022. godine, koja je koristila tehniku WAXS (širokokutno raspršenje X-zraka), predložila je datum između 55. i 74. godine poslije Krista, ponovno otvarajući raspravu o autentičnosti artefakta. Međutim, ova je analiza dobila kritike zbog svoje metodologije i interpretacije podataka te još nije zamijenila konsolidiranije rezultate dobivene radiokarbonskim datiranjem, piše Torinocronaca.it.

Već 1988. godine, kardinal Anastasio Ballestrero, tadašnji nadbiskup Torina, odobrio je radiokarbonsko datiranje i javno priznao da se tkanina ne može smatrati autentičnom relikvijom iz Kristova groba. Katolička crkva, iako Pokrovu ne pripisuje dogmatsku vrijednost, zadržala je njegovu pobožnu važnost, kvalificirajući ga kao ikonu Kristove muke. Papa Ivan Pavao II. ponovio je da se Crkva ne izjašnjava o povijesnoj autentičnosti artefakta, prepuštajući to pitanje znanstvenoj zajednici, ali dopuštajući vjernicima da ga nastave štovati.

Godine 2025., još jedna studija objavljena u International Journal of Archaeology predstavila je upotrebu umjetne inteligencije za analizu slika Pokrova, sugerirajući da bi otisak mogao biti u skladu s podrijetlom zračenja. Ova hipoteza, iako fascinantna, također je osporena zbog slabe ponovljivosti rezultata i granica interpretacije.

Usporedno s tim, Crkva je organizirala "Šator Pokrova", virtualno hodočašće dostupno iz cijelog svijeta, aktivno između travnja i svibnja 2025. Ova inicijativa odražava rastući trend digitalizacije pobožnosti i predstavlja oblik simboličkog uživanja kao alternativu fizičkom prikazu.

Torinsko platno i dalje je u fokusu multidisciplinarnih studija. Većina znanstvene zajednice slaže se da je riječ o srednjovjekovnom umjetničkom djelu, stvorenom tehnikama koje su bile sofisticirane za to vrijeme. Međutim, rasprava nije riješena, a nove tehnologije, uključujući umjetnu inteligenciju, nastavit će pružati alate za analizu. Objektivna činjenica ostaje: sliku nije generiralo ljudsko tijelo. Ipak, za mnoge vjernike to ne umanjuje njegovu duhovnu vrijednost.